FGFR2 amplifikacije i fuzije u solidnim tumorima — analiza 4.953 pacijenta

Kontekst

FGFR2 alteracije su djelotvorni onkogeni pokretači i meta odobrenih FGFR inhibitora, ali njihova stvarna učestalost i genomski kontekst u rutinskoj praksi nisu dobro definirani. Studija je obuhvatila 4.953 pacijenta sa solidnim tumorima sekvencirana kliničkim NGS panelom (TruSight Oncology 500) u periodu oktobar 2019. — oktobar 2024.

Šta je studija pokazala

• FGFR2 amplifikacija nađena je kod 66 pacijenata (1,3%), a FGFR2 fuzija kod 39 pacijenata (0,8%) — ukupno 1,8% kohorte.
• Amplifikacije su bile izrazito koncentrirane u karcinomu želuca (78,8% svih amplificiranih slučajeva).
• Kod fuzija su dominirali holangiokarcinom (51,3%) i karcinom želuca (28,2%); najčešći fuzijski partner bio je BICC1.
• TP53 mutacije su bile česte u FGFR2-amplificiranim tumorima (69,7%), a većina FGFR2-alteriranih slučajeva bila je mikrosatelitno stabilna sa niskim tumorskim mutacijskim teretom.
• Amplifikacije gena porodice FGF zabilježene su kod 488 pacijenata (9,9%), uz pozitivnu korelaciju nivoa kopija FGFR2 i FGF (r = 0,64; p = 0,0057).

Šta ovo znači u praksi

• Kod uznapredovalog karcinoma želuca i bilijarnih karcinoma ima smisla osigurati da panel pouzdano detektira i amplifikacije (CNV) i fuzije FGFR2, a ne samo tačkaste mutacije.
• Nalaz FGFR2 alteracije rijetko dolazi uz visok TMB ili MSI-H, pa se u tim slučajevima terapijska rasprava češće vodi oko ciljane FGFR terapije nego oko imunoterapije.
• Detekcija fuzija zahtijeva metodologiju osjetljivu na strukturne varijante (RNA pristup ili validirani DNA panel za fuzije).

Ograničenja

Jednocentrična retrospektivna kohorta iz jedne zemlje, bez podataka o ishodima liječenja FGFR inhibitorima. Učestalosti odražavaju sastav testirane populacije, a ne opću incidencu; rezultati zavise od korištenog panela i pragova za pozivanje amplifikacija.